07/08/2026
Hako Duljević INSA ad - BH ING doo
Kurisanje...
Sjećam se, a nije to tako davno bilo, kada su na policama u našim kućama stajali satovi na oprugu koje smo svakodnevno navijali. Stariji su govorili da ih treba "kurisati".
Bili su okruglog oblika, imali su dvije tanke nožice, a na vrhu halku za nošenje i zvonce - kapicu, u kojoj je bilo malo „brence“ koje je oglašavalo tačno vrijeme.
Sa zadnje strane imali su dva mala leptirića: jedan za podešavanje kazaljki, a drugi za navijanje sahata.
Kad bismo svi legli da spavamo, neko bi se uvijek sjetio upitati: -Je li ko navio sahat? Ako bi neko odgovorio da jeste, mirno bismo zaspali. A ako nije, neko je morao ustati i naviti ga. Jer, ako bismo to zaboravili, do jutra bi sahat, a time i budilnik, stao.
E, po istom principu, čini mi se da funkcioniše i ljudski organizam.
I mi se svakodnevno „navijamo“ raznim aktivnostima, a prije svega kretanjem i radom.
Ko ništa ne radi i ne kreće se, polako staje, baš kao što stane i nenavijen, odnosno nekurisan sahat.
Zato mislim da je rad za čovjeka izuzetno važan. Ne samo zbog zarade, već i zbog života i zdravlja...