17/09/2026
Rudarčina Miljenko Balić proslavio 100. rođendan
Rudarčina Miljenko Balić je 14.9.2026. godine u svom domu proslavio 100 rođendan. Rođen je kao najstarije dijete u siromašnoj porodici u Čiovu kod Splita. Radio je sve poljoprivredne poslove i s braćom i sestrom čuvao ovce. Nakon završetka osnovnog i srednjeg obrazovanja i završenog fakulteta u Zagrebu, početkom pedesetih godina prošlog vijeka došao je u Tuzlu i dobio zaposlenje u Rudniku Kreka.
Njegova kazivanja su da je početak rada u Kreki bio težak, nije bilo dovoljno novca, ali njemu ništa nije bilo teško raditi – navikao na teške poslove. Plate nisu bile dobre - više su rudari zarađivali od inženjera. Razmišljao je da napusti posao. Par nezadovoljnih inženjera su se požalili upravi Kreke, ali nije bilo promjene.
Početkom pedesetih godina služio je obavezni vojni rok u JNA i razmišljao da nakon vojske napusti Kreku. Kaže Balić TADA ME KREKA KUPILA ZA SVA VREMENA - svaki mjesec boravka u vojsci slali su mi punu platu. A Balić je novac slao porodici u Čiovo. Dolaskom iz vojske nastavio je da radi u Kreki, i tada su plate znatno povećane, a status inženjera je bio znatno bolji.
U početku je radio u jamskoj eksploataciji Rudnika Kreka. Šezdesetih godina je primijenio mašinu auger (oger – horizontalno svrdlo) za kopanje uglja u rudniku Bukinje, što je bio inovativan pristup eksploataciji uglja, ali se oger nije dugo zadržao u Krekinim rudnicima.
Akif Ibrišimović, doktor rudarstva i višegodišnji blizak saradnik Balića, napisao je anegdotu iz života Balića:
Pričao je direktor Rudnika „Bukinje" rahmetli Ramo Smajić, kako je sišao u jamu i tražio inžinjera Balića. A Balić zajedno sa rudarima s lopatom u ruci tovari ugalj. Kaže mu direktor „inžinjeru Baliću, kako su ga često zvali, nije to tvoj posao“, a on kaže „Moram ja da vidim koliko njima treba vremenski da to oni odrade“. Ništa mu nije bilo teško.
Razvojem površinske eksploatacije u Rudniku Kreka prešao je da radi na površinski kop Šikulje, a kasnije u direkciju Rudnika Kreka. Radio je u Centru za istraživanje i razvoj u sklopu Rudnika Kreka gdje je bio šef tima. Nakon toga radio je i na Rudarskom Institutu Tuzla. Usavršavao je svoje znanja i u SAD zahvaljujući poznavanju stranih jezika, a često je bio prevodilac kad bi dolazile strane delegacije u posjetu Kreki. Nakon odlaska u penziju, neposredno nakon završetka ratnih sukoba u BiH 1995. godine, bio je i dalje aktivan, neumoran u prenošenju saznanja mlađim kolegama o naučnim dostignućima iz svijeta čitajući strane stručne časopise iz oblasti rudarstva.
Malo je rudarskih stručnjaka u BiH, posebno u ugljarstvu, koji nisu poznavali Balića. Stručnjak koji je napravio desetine rješenja u rudarstvu koja su spasavala radnike, opremu, rudnike. Bio je nenadmašan rudarski stručnjak, a prevodio je dokumente i razgovore Krekinih rukovodilaca koristeći njemački, francuski, engleski, r***i i poljski jezik. Bio je ključna osoba u razgovorima sa proizvođačima rudarske opreme koju je nabavljala Kreka, pa je tako bio član delegacija koje su posjećivale SAD, Češku, Poljsku, Njemačku. Radio je dugo godina kao savjetnik direktoru Živkoviću.
Sve operacije na otvaranju površinskih kopova Šikulje (gdje je godinama radio) i Dubrave, izvođene su uz njegove stručne savjete.
Počasni je član Rudarsko-geološkog društva Tuzlanskog kantona osnovanog 19.12.2000. godine u Tuzli (koje više nije aktivno). A kako Damir Halilagić napisa, za svoje doprinose nagrađivan je na razne načine. Povodom 100 godina rudnika Kreka 1985. godine dobio je pozlaćenu plaketu i zlatnu značku.
Koristeći stranu literaturu, eksploataciju uglja je posmatrao sa ekološkog aspekta davno prije nego su se uspostavili standardi i zahtjevi zaštite okoliša i korištenja degradiranog tla. I tu je bio prvi.
Iako je bio vrhunska rudarčina, svoju skromnost je zadržao čitav život, pa tako i proslavu 100 godina života. I nema ga na internetu. Nađosmo jednu fotografiju sa nekog poslijeratnog simpozijuma održanog u Hotelu Tuzla, na kojoj inženjer Miljenko Balić sjedi u društvu Akifa Ibrišimovića.
Miljenko, SRETAN TI 100. ROĐENDAN!
Autori teksta:
Željko Knežiček
Tihomir Knežiček
Akif Ibrišimović
Damir Halilagić
