12/10/2026
Ima dana kada niko ne mora da zove na ručak. Dovoljan je miris iz kuhinje.
Jedan po jedan, svi se nađu za stolom. Telefoni ostanu po strani, priče krenu same od sebe, a neko već pita ima li još.
Napolju je pravi jesenji dan. Unutra je toplo, sto je pun i niko nikud ne žuri.
Ni prerano, ni prekasno. Baš taman.
Taman za danas.