05/08/2026
Kamenčić u mozaiku Oluje: Inženjerija 137. brigade iz Duge Rese (Zborno područje Karlovac)
Inženjerijski vod 137. brigade (kasnije domobranske pukovnije) iz Duge Rese, imao je jednu od ključnih uloga na karlovačkom bojištu tijekom prvog dana operacije Oluja.
U rajonu sela Lučica (Općina Barilović) u samo 24 sata, razminirao je neprijateljska minska polja, uspostavio mostobran i omogućio forsiranje rijeke te stvorio uvjete za uvođenje hrvatskih tenkova na područje Skradske gore nasipavši korito rijeke Korane.
Postrojba je, prije početka operacije Oluja, pune četiri godine aktivno djelovala na terenu, od 1991. godine, u zoni odgovornosti 137. brigade, od područja tadašnje dugoreške općine pa sve duž koransko-mrežničke crte razgraničenja s neprijateljem.
Tijekom tog razdoblja pripadnici postrojbe obavljali su iznimno složene i zahtjevne zadaće iz područja inženjerije, uključujući različite vrste miniranja i razminiranja, izgradnju i uređenje obrambenih utvrda i rovova, kao i izgradnju potrebne infrastrukture, putova i cesta i dr.
Dugotrajno djelovanje na prvoj crti bojišnice i izvršavanje zahtjevnih zadaća imali su i svoju tragičnu cijenu. Postrojba je tijekom ratnog djelovanja, uzevši u obzir veličinu voda, imala velik broj stradalih pripadnika, među kojima je bilo mnogo ranjenih i poginulih.
VRO OLUJA - razvoj događaja u cjelini i kronološki
Zborno područje Karlovac, prije VRO Oluja i tijekom rata, obuhvaćalo je prostor od kanala Kupa-Kupa do planine Kapela-Oštri vrh. Crta bojišnice bila je dugačka oko 180 km, oslanjala se na rijeke Kupu, Koranu, Mrežnicu i Tounjčicu i bila je podijeljena na "karlovački" i "ogulinski" dio.
Promatra li se razvoj događaja u cjelini, iz više kutova i kronološki, vidljivo je da je 4. kolovoza 1995. upravo na pravcu Barilović - Skradska gora ostvaren najznačajniji hrvatski uspjeh na karlovačkom bojištu.
(Izuzev "ogulinskog dijela" u odgovornosti ogulinske 143.brigade na pravcu prema Plaškom i 1.GBR Tigrova na Plitvicama koje ostvaruju značajne uspjehe)
137. domobranska pukovnija, ojačana oklopnim i protuoklopnim postrojbama, forsirala je rijeku Koranu te zauzela crtu Oreško Selo – Milinkovići – Kestenak – Gradina – Mali Kozlinac (Općina Barilović).
Istodobno je na ostalim pravcima otpor snaga SVK bio znatno jači. Karlovački smjer napada u odgovornosti 110. brigade, imao je posebnu važnost jer je predstavljao zaštitu odstupnice 21. kordunskom korpusu Srpske vojske Krajine prema Glini (Turanj, Tušilović). Zbog toga su neprijateljski obrambeni položaji bili dobro utvrđeni, a tijekom borbi dodatno pojačavani interventnim snagama iz dubine.
Na pravcu iz smjera Brođana (Kupa), 104. brigada HV iz Varaždina, pod zapovjedništvom 110. brigade i uz pridodanu jednu satniju 110. karlovačke domobranske pukovnije, nije uspjela forsirati rijeku Kupu. Pridodana satnija uspjela je prijeći rijeku, ali se zbog snažnog otpora, morala vratiti uz ljudske gubitke.
Ni 110. domobranska pukovnija 4. kolovoza nije ostvarila uspjeh na iznimno zahtjevnim pravcima od Zastinje preko tzv. Slunjskih brda u okolici Karlovca i Cerovca Tušilovačkog prema Babinoj Gori te od Selišta preko Podrijevca prema Brezovoj Glavi. Srpski su položaji bili dobro pripremljeni, a obrana dodatno ojačana pričuvnim snagama. Zbog snažnog otpora i velikih ljudskih gubitaka 110. karlovačka morala se vratiti.
Mostobran pobjede
Zbog uspjeha 137. domobranske pukovnije na pravcu preko Korane u Općini Barilović, tijekom večeri je izvršeno prestrojavanje. Od 3. bojne 110. pukovnije ustrojena je borbena skupina upućena u rajon sela Lučica (Barilović), a na isti je smjer preusmjerena i borbena skupina 104. varaždinske brigade. Upravo je stvoreni mostobran na Korani i proboj 137. pukovnije - omogućio dodatno uvođenje hrvatskih tenkova preko plitkog gaza na Korani i nastavak napada.
Istodobno su 14. slunjska i 143. ogulinska domobranska pukovnija nastavile djelovanje prema oslobađanju Slunja, presijecanju prometnice Slunj - Rakovica kod Broćanca i spajanju sa snagama jedine profesionalne brigade na tom ZP - 1. gardijske brigade "TIGROVI".
Dana 5. kolovoza karlovačka 110. domobranska pukovnija ponovno je napala tzv. Slunjska brda u okolici Karlovca, ali ni uz potporu ratnog zrakoplovstva nije ostvarila značajniji pomak.
Snage dugoreške 137. domobranske pukovnije koje su osiguravale mostobran na odsjeku Kozlinska Glavica – Gradina napadnute su iza ponoći 5. kolovoza od srpskog voda tenkova i čete pješaka. Iako je bilo manjeg povlačenja s položaja Pukovnija je zadržala dostignutu crtu, a potom dijelom snaga tijekom dana prodrla preko Perjasice do Gornjeg Poloja.
Dana 6. kolovoza dugoreška 137. domobranska pukovnija, ojačana dijelovima karlovačke 110. karlovačke domobranske pukovnije, 104. varaždinske brigade HV i 148. brigade iz Zagreba (Trnje), nastavila je napad pravcima Barilović – Dugi Dol – Krnjak i Gornji Poloj – Primišlje.
Slom obrane 21. kordunskog korpusa
Nakon početnih zastoja zbog otpora srpskih tenkova i pješaštva, odlučujući pomak ostvaren je oko 18 sati kada je protuoklopni helikopter Mi-24 uništio neprijateljski položaj u području sela Kurepi. Do večeri su hrvatske snage oslobodile Kosijersko Selo i nastavile napredovanje prema Krnjaku.
Drugi dio 137. pukovnije, zajedno s borbenim skupinama 104. i 148. brigade, spojio se s dijelovima 14. slunjske domobranske pukovnije u međurječju Mrežnice i Korane te kod Veljuna uspostavio novi mostobran.
Istoga poslijepodneva 110. domobranska pukovnija još je jednom pokušala probiti obranu na Slunjskim brdima, ali bez uspjeha.
Tek nakon prodora 1. gardijske brigade "Tigrovi", 14. slunjske i 143. ogulinske domobranske pukovnije iz pravca Slunja, u noći sa 6. na 7. kolovoza započelo je povlačenje snaga 21. kordunskog korpusa prema Vrginmostu i Glini.
HV istodobno napreduje prema Vojniću i Petrovoj gori.
Tijekom 7. kolovoza 1995. sve tri postrojbe koje su sudjelovale u napadu s karlovačkog smjera – 137. i 110. domobranska pukovnija te pridodana 104. brigada HV – ušle su u Vojnić potom i područje Petrove gore.
Povlačenje 21. kordunskog korpusa odvijalo se preko Petrove i Zrinske gore, preko Vrginmosta i Gline prema Dvoru na Uni te dalje na područje Bosne i Hercegovine pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
Dio korpusa predao se hrvatskim snagama Zbornog područja Zagreb pod zapovjedništvom generala Petra Stipetića, pri čemu je nastala poznata fotografija potpisivanja predaje 21. kordunskog korpusa na haubi automobila, na cesti kod Gornjeg Viduševca (Glina).
Povlačenje je bilo obilježeno kaotičnim okolnostima. Zabilježeni su i slučajevi u kojima su vojnici SVK tijekom izvlačenja tenkovima gazili vozila i civile unutar vlastite izbjegličke kolone, osobito na cesti Glina - Dvor na Uni, na kojoj se dogodio masakr nad vlastitim civilnim stanovništvom. O istome svjedoče snimke na Youtube kanalu.
Ti događaji svjedoče o rasulu dijela snaga u povlačenju i činjenici da je dio civilnog stanovništva ostavljen bez odgovarajuće zaštite tijekom evakuacije.
I ne - nije bilo riječ o jadnim starcima kako neki danas pokušavaju relativizirati odnose snaga HV i SVK s ciljem podijele odgovornosti za rat. Njih, stace, su u povlačenju ostavili na milost HV-u.
Na karlovačkom bojištu upravo je uspjeh 137. domobranske pukovnije prvoga dana omogućio preusmjeravanje dodatnih snaga i razvoj operacije na tom smjeru (rajon sela Lučica).
Time je stvoren temelj za oslobađanje Krnjaka i Vojnića te uz pomoć drugih brigada, konačni slom obrane 21. kordunskog korpusa na Petrovoj gori.
Ukupno je u operaciji u sastavu ZP-a Karlovac duž 180 kilometara bojišnice od kanala Kupa-Kupa do ličke Kapele - bilo angažirano 15.067 pripadnika HV-a,
sve pod zapovjedništvom požežanina i generala Crnjac Miljenka kao zapovjednika Zbornog područja Karlovac.
HVALA IM.
